Neretva, najveća i najvažnija hrvatska rijeka u jadranskom slijevu, izvire daleko od primorskog pojasa, na visini od 1095 m. Duga je 218 km, a svega 22 km pripada njezinu toku u Hrvatskoj.
Velikim dijelom ona je tipična brza, snažna planinska rijeka koja ima bujične erozivne karakteristike i usku kanjonsku dolinu. Tridesetak kilometara pred ušćem u Jadransko more mijenja karakter i, akumulirajući riječni materijal, gradi dolinu kojom protječe mirno, meandrirajućim tokom, s mnogim zaostalim rukavcima i jezerima. Postupno zatrpavajući potonule krške uvale, Neretva je, u dodiru s okolnim brdima gradila karakterističan pejzaž u kojem se razlikuje više reljefnih i morfoloških cjelina. Krški okvir svojim vizualno snažnim sudarom s ravnicom gradi ugodan kontrapunkt. U nizu krških fenomena podzemni oblici, jame i špilje zacijelo su najzanimljiviji.
Zna se za pedesetak špilja od kojih su neke bogatstvom svojih ukrasa vrlo zanimljive. U nekim jamama pronađeni su rijetki oblici života poput jedinog poznatog podzemnog školjkaša u svijetu – Congeriae kusceri, koji je zapravo “živi fosil”, jer se tijekom geološke prošlosti preselio s površine u podzemlje i prilagodio životu u vječnoj tami. U istoj toj vječnoj tami živi i čovječja ribica, fascinantna endemska, nježna životinjica krhkih nožica i vretenasta tijela jednaka boji ljudske puti, koju erupcije podzemnih voda znaju ponekad izbaciti na površinu.
Nizinski deltasti kraj uz glavni riječni tok pretpostavka je njezina najvrjednijeg biološkog bogatstva i osnovica značajne poljoprivredne djelatnosti, a obalna fasada od nanosa sitnog pijeska na samom riječnom ušću daje prostoru dodatnu primorsku dimenziju.
