Na Ramsarski popis Konvencije o zaštiti močvarnih područja i u program Ornitološki važna područja u Europi (Important Bird Areas) Međunarodnog vijeća za zaštitu ptica Bird Life International uvele su Neretvu, njezine zavičajne, močvarne i prolazne ptice, upravo mnoštvo ptičjih vrsta koje je oduvijek iznenađivalo goste, putnike, putopisce, a plijenilo posebnu pozornost znanstvenika. Ornitolozi su u posljednjih sto godina zabilježili više od 310 ptičjih vrsta.
Spomenut ćemo samo najvažnije, najbrojnije i najzanimljivije te poneku od onih koje, na žalost, više ne obitavaju u neretvanskim prostorima. (Svu raskoš mnogobrojna ptičjeg svijeta, sadašnju i bivšu, na najzorniji način pokazuje Ornitološka zbirka u Metkoviću.) U grmlju i šumarcima okolnih predjela gnijezde se, hrane, cvrkuću i lepršaju jata divljih grlica, zlatnih vuga, češljugara, kukavica...ukupno 90-ak različitih ptičjih vrsta. Na najvišim i najnepristupačnijim mjestima, na strminama stijena, žive (doduše rijetki) suri orlovi, orlovi zmijari, sokoli, vjetruše, ali i divlji golubovi, bijele čiope... Nema u Neretvi povijesnog ni plemićkog grba bez sokola.
Bliže naseljima hranu i dom pronalaze lastavice, čiope crne i neizostavni vrapci pokućari. Osjećamo ih gotovo kućnim ljubimcima koji unose živost u vrtove, voćnjake i vinograde. Čak 21 specifična vrsta gnijezdi se na močvarnim staništima: na najdubljim vodama solidno izgrađena plivajuća gnijezda polažu gnjurci, u vrbicima i trščacima susrest ćemo kolonije vranaca, gakova i čaplji koje se hrane vodozemcima, gmazovima, sitnom nekvalitetnom ribom pa i miševima.
U gustoj močvarnoj vegetaciji gnijezda svijaju tri vrste patki: patka divlja, patka pupčanica i patka njorka (norva), a najpoznatija ptica u Neretvi je liska crna (Fulica atra) – zbog izvrsna okusa lovcima i sladokuscima najzanimljivija vrsta.
Šljunkovite obale rijeke pružaju utočište mnoštvu manjih ptica, između ostalih i izvrsnom roniocu, vodomaru ribaru i pčelarici žutoj. Premda ih je više nego na bilo kojem drugom prostoru našeg priobalja, zavičajne ptice čine tek trećinu ukupnog broja vrsta koje se u Neretvi pojavljuju. Prevlast pripada selicama. One napuče Neretvu kad led i zimski snjegovi okuju sjevernu Europu. "Velika seoba ptica na ušću", kaže ornitolog Rucner, "dragocjen je i neopisiv doživljaj kojeg nitko tko se ovom znanošću bavi ne bi smio propustiti". Mi dodajemo: ni nestručnjaci, obični ljubitelji neće ostati ništa manje zadivljeni.
Neretva je pticama višestruko savršen zimovališni prostor. Ona je ekološki zanimljiva kombinacija kontinentalnih i sjevernomorskih uvjeta usred Sredozemlja. Ptice u seobi pronalaze ovdje važne biotope i staništa istovjetna onima u kojima se gnijezde. Prepoznaju prostor obilan hranom, uz to klimatski idealan, jer se vode ne zamrzavaju. Kad se, u vrijeme oseke, more povuče, na pješčanoj i muljevitoj obali ostane mnoštvo crvića, račića, školjkaša i manjih riba, prava gozba jatima ćurlina, čigra, galebova i drugih vrsta koje pripadaju obalama sjevernih mora, sjevernim tundrama, a neke i arktičkom pojasu.
Zbog dobrog položaja na selidbenom putu prema Africi, Neretva ima iznimno veliku frekvenciju ptica. Prostrani močvarni prostor unutar doline, poplavne šume i šume krške okolice privlače u seobi mnoge močvarne, stepske i šumske vrste. Duž cijelog močvarnog područja, uz kanale i korita borave jata šljuka, lisaka, čaplji te čak 17 vrsta patki. Za najhladnijih zima i nekoliko vrsta guski ovdje pronađe utočište. Bogatstvo ptičjeg svijeta u delti još uvijek je veliko, ali, na žalost, ipak osiromašeno za izvjestan broj vrsta.
Promjene u pejzažu nužno su suzile područja netaknute prirode i time onemogućile siguran opstanak pticama poput orla štekavca koji traži nepregledan prostor lovišta ili kudravog nesita koji je odavno izgubio rat s ribarima i odselio.
