Težak, ali lijep i u sebi zaokružen život neretvanskih seljaka, usklađen s okružjem, podređen zakonitostima rijeke, trajao je stoljećima rukovođen mjerom, mudrošću koja određuje okvir unutar kojeg sukob interesa ne nanosi trajno štetu ni prirodi niti čovjeku. Neretvanski seljak nije mijenjao ništa bitno u karakteru prostora. Poštovao je duh močvare. Tako je, uskraćujući ponajviše sebe sama, unatoč silnoj i dugotrajnoj muci, do polovice XX. stoljeća ovladao beznačajno malom obradivom površinom. Tek poljodjelska zemljišta dobivena nakon izvršenih prvih pravih, sustavnih melioracija u drugoj polovici XX. stoljeća promijenila su odnose u prostoru, narušila razmjere, unijela u dolinu dotad nepoznati način parceliranja i stvorila u njezinu znatnu dijelu novi, tzv. polderski krajobraz. Kultiviranje neretvanskih močvara donijelo je mnoge koristi.
Na melioriranim površinama započela je intenzivna poljoprivredna proizvodnja. Stručnjaci su propagirali nove tehnologije i kulture visoke tržne vrijednosti. U prvom redu mandarinu kojoj je dolina Neretve najsjevernija točka za ekonomski isplativ uzgoj. Intenzivno se uzgajaju mnoge vrsta bresaka, nektarine, šljive, marelice, jabuke... Osobito u gornjim dijelovima doline, gdje zbog nižih zimskih temperatura teže uspijevaju mandarine, proizvode se sve vrste povrća, najviše kupusnjače. Močvarna je dolina ustuknula pred naletom strojeva, ali se nije potpuno predala. Iako su procesi intenzifikacije poljodjelstva (i drugih gospodar skih grana) ostavili gotovo dramatične posljedice u okolišu, ipak je kasno započeto i nedovršeno kultiviranje prostora suvremenim metodama, k tomu i dugotrajno tradicijsko gospodarenje, koje nije u potpunosti iščezlo, osiguralo delti sposobnost da, barem u nekim dijelovima, sačuva svoj izvorni karakter. Sa sviješću o dragocjenosti preostale divljine i ekološki prosvijećeni, nastojimo oblikovati život i planirati budućnost na konceptu tzv. održivog razvitka, takvog koji može pomiriti očuvanje prirodnih staništa i profitabilnu poljoprivrednu proizvodnju.
