Turistička zajednica grad Metković

Poljodjelstvo, jendečenje

Močvarno tlo delte bilo je samo po sebi nepogodno za zemljoradnju. Rijeka je pronosila ogromne količine vrlo plodnog materijala i rasipala ga u more, a samo manji dio ostavljala u dolini, gradeći u uskom pojasu od 50-ak metara oko svog korita djelomično obradive površine koje su, k tome, redovito tijekom jeseni i zime plavile, a na kojima je domaći čovjek uzgajao uobičajene ratarske vrste: kukuruz, rajčice, kupus, podizao vinograde plavke i kadaruna, sadio smokve, dunje, jabuke.

Samo to usko područje i malo vrtača u brdskom dijelu bili su posve nedostatni potrebama stanovništva. Mukotrpnim postupkom iskapanja kanala i podizanja razine tla iznad mijena plime i oseke – takozvanim jendečenjem (tur. hendek – jarak, kanal) dolazio je neretvanski težak do obradive zemlje. A jendečenje je težak posao, usporediv jedino s rudarskim. U jesen ili u rano proljeće, kad vegetacija miruje, težaci, obično je to skupina od tridesetak snažnih muškaraca, od zore do mraka, motikama duge drške i posebnim, velikim lopatama (badiljima), kopali bi kanale okomite na tok rijeke, duboke 1,5 do 2 metra, široke 2 do 6, a duge najčešće 200 metara. Tako im je uspijevalo povisiti razinu tla za 80-ak centimetara – jedva iznad kolebanja plime i oseke. Jendečenje je osim snage zahtijevalo i vještinu, a unatoč obilnoj ishrani i velikim količinama vina koje su tijekom rada pili, jendečari su, izloženi vlazi, sparini i ustajalu zraku brzo trošili energiju, lako obolijevali i najčešće umirali mladi.

Pročitano 11377 puta Poslijednja izmjena dana Četvrtak, 05 Ožujak 2015 10:36
Objavljeno u Grad Metković
Više u ovoj kategoriji: « Lov i ribolov Plovila »